Vatrogasac.NET

Stjepan Futač rodio se prije 45 godina u Koprivnici. Prva slova i brojke učio je u Osnovnoj školi u Glogovcu, kasnije je polazio školu u Đurđevcu i Koprivnici. Prvo radno mjesto kao kvalificiranom autoelektričaru bio je bivši koprivnički Rapid, gdje je proveo najljepše dane mladosti do 1992. godine kada se zaposlio u Općinskom centru za zaštitu od požara Koprivnica. Kasnije se Centar restrukturirao i postaje JVP grada Koprivnice gdje danas radi kao voditelj vatrogasnog odjeljenja. Također u istoj postrojbi radi njegova supruga Mirjana kojom se oženio 1989. godine kada im se rodila kćerka Alena. Bila je to vatrogasna ljubav na prvi pogled. Stjepan se suprugom upoznao u Daruvaru na vatrogasnom natjecanju. On je vodio žensku ekipu DVD Glogovac, a ona žensku ekipu DVD Reka.  Stjepan je i zapovjednik DVD-a koprivničkog prigradskog naselja Reka gdje živi sa obitelji. Društvo pod njegovim vodstvom posljednjih godina postiže zapažene rezultate u radu. Aktivira i motivira za rad nove članove, a mladež je sve aktivnija u natjecateljskim nastupima.

Stjepan Futač

– Događaji koji se pamte?

– Teško je izdvojiti događaje koji se umom poslu odvijaju filmskom brzinom. No, jedan mi je ostao posebno u sjećanju. Bilo je to prije dvije godine na otoku Veliki Brijuni gdje naša postrojba tokom turističke sezone da je dežurstva, a među ostalim poslovima i osigurava prostor na kojem se događaju razne manifestacije, sportska nadmetanja i slično. Nogometna ekipa Kazališta Ulysses koju je predvodio Rade Šerbedžija igrala je utakmicu protiv ekipe HV-a čiji je kapetan bio predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović. Bila je to utakmica sa mnogo šaljivih detalja, koju sam ja i moji prijatelji osiguravali, a nestašnu publiku navijača umirivali smo ponekad sa raspršenim mlazom vode da se malo ohlade. Na kraju utakmice slijedila je zajednička fotografija, a popila se i čašica pića, ne iz butelji već našeg domaćeg Podravskog autohtonog vina koji je rado popio i Ivo Josipović, ali i Rade Šerbeđija. Bio je to trenutak minulog vremena koje mi je ostalo u trajnom sjećanju i koji ne ću zaboraviti, rekao je uz osmijeh Stjepan. Poznat je i kao vrstan vozač. Navest ću jedan primjer (op. autora) u kojem sam bio svjedok i vjerujem da rijetko koji vozač bi mogao tako spretno upravljati kombijem u vožnji unatrag kao što je to on uradio jedne godine, kada smo bili u posjeti Vodicama. Naime, posjetili smo prijatelja Matu starog vatrogasca iz Vodica i vozili na poklon nekoliko ogrjevnih panjeva. nekoliko panjeva, koje je trebalo istovariti u njegovoj kučici za odmor. Ona se nalazila izvan Vodica, a put do nje je ograđen je visokim suhozidom, tako da je između kombija i zida bilo svega nekoliko centimetra prostora. Stjepan tokom vožnje nije ni jednom okrznuo suhozid visok oko metar i pol, iako put nije bio ravan već krivudav i vozio je unatrag više stotina metara. Dokaz je to bio Stjepanove umješnosti kao vozača. Svaka čast!

– Osim lijepih, koji se loši trenuci teško zaboravljaju?

– Takve trenutke pokušavam zaboraviti i ne volim ih se sjećati. To su uglavnom bili događaji na tehničkim intervencijama prilikom teških prometnih nesreća u kojima je bilo poginulih osoba, koje je trebalo izvaditi iz uništenih vozila. To su najteži trenuci koji su dio svakodnevnice u mojem poslu, ali nažalost sve brojniji.

Na Brijunima pomaže kolegama u servisiranju protupožarnih aparata

– Koji su najomiljeniji trenuci opuštanja?

– Jedan od njih je lov. Član sam LU “Kuna” Koprivnica. Najveće zadovoljstvo pričinjava mi šetnja prirodom i pratiti sve što se oko mene događa često u pratnji svog mladog psa oštrodlakog ptičara. To je ono što me odmara i veseli kao i raditi vinogradarske poslove u mojem vinogradu. Imam oko petsto trsova sovinjona, žutog muškata i sivog pinoa. Taj posao oduzima mi najviše vremena, ali pričinjava i najveće zadovoljstvo. Uzgajam i ovce i trenutno imam stado od dvadesetak komada, a hranu osiguravam obrađujući nekoliko jutara plodnih oranica kao i stočnu hranu iz livada. Na svom imanju kod malog “ranča” u blizini šume izgradio sam na močvarnom tlu mali ribnjak, koji se puni vodom iz prirodnog izvora, a u njemu uzgajam šarana, amura i tolstolobika. Ribu koristim za vlastite potrebe.

Na kraju našeg susreta sa svestranim vatrogascem treba još kazati da je i vrstan kuhar, ali i čovjek koji će rado pomoći kada je nekom pomoć najpotrebnija. Radi toga nije neobično da ima brojne prijatelje s kojima se često druži i dijeli dobro i zlo.

Izvjestitelj VZ Koprivničko-križevačke županije

Dragutin Rendić