Vatrogasac.NET

Za Petra Zglavnika koji je ovih dana otišao u zaslužnu mirovinu, prema rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranja kao Hrvatski branitelj, može se slobodno kazati da je čitav svoj radni vijek proveo marljivo radio na raznim poslovima, a najduže kao vatrogasac voditelj Servisa za vatrogasne aparate pri JVP grada Koprivnice, radnog mjesta sa kojeg je umirovljen. Krasi ga osobina marljivog i radinog čovjeka koji je imao i ima veliki broj prijatelja s kojima se često druži, a posebnu brigu vodi i o svojoj obitelji supruzi Katici, kćerkama Marini i Ani Mariji i ostalim bližim članovima ove velike i složne vatrogasne obitelji. Naime i njegova supruga djelatnik je JVP grada Koprivnice i ne će tako brzo u mirovinu, tako da sada suprug Perica kako ga od milja zovu brojni prijatelji, morati držati sva četiri ugla u kući!

Petar Zglavnik-Perica

Petar je rođen prije 60 godina u Sirovoj Kataleni odakle je otišao u Zagreb gdje je završio obuku za vozača i zaposlio se. Oženio se 1982. godine sa Katicom. Nedugo zatim došao je u Koprivnicu gdje je jedno vrijeme radio kao vozač u Komunalcu, a 1984. zaposlio se u Centru za zaštitu od požara u Koprivnici. Od 1994. godine radilo u okviru MUP-a, kao vatrogasac vozač, a 1995. godine kao voditelj Servisa vatrogasnih aparata pri JVP Koprivnica.

Najljepši dani provedeni su u poslovima na Velikom Brijunu

– Mnogi događaji ostali su mi u sjećanju, no jedan posebno pamtim. Bilo je to moje prvo vatrogasno krštenje na moru. Naime, dežurao sam na otoku Koločep kod Dubrovnika, kako je bila ljetna vrućina, a ja po prvi puta ugledao more. Potrčao sam prema vodi i onako u odijelu bacio se u morsku vodu. Uživao sam u osvježenju, no uskoro je počela djelovati morska sol pa sam brzo skinuo odijelo, ali nisam tog trenutka osjetio da sam nagazio nekoliko ježinca. Srećom kćerka od gazdarice gdje smo stanovali bila je medicinska sestra i izvadila mi je bodlje sa stopala. To nikad ne ću zaboraviti i više u more ne idem u odjeći, a posebno pazim na ježince, sa osmijehom je ispričao Perica svoju anegdotu iz minulih vremena koja se ne zaboravljaju.

– Pamtim i prvi požar šume kod Šibenika, koji me na jedan način fascinirao i iznenadio. Naime plameni jezici koji su uništavali šumu imali su za posljedicu da su češeri borova letjeli upaljeni na sve strane poput raketa, što u prvi trenutak nisam znao o čemu se radi. Nikada ne ču zaboraviti i dežurstva na Brijunskom otočju. Tu sam upoznao mnoge poznate osobe iz javnog i kulturnog života, a posebno pamtim susret sa Radom Šerbedžijom. Pomagali smo njega i njegovu glumačku ekipu  pekući janjce na ražnju s kojima se gostili brojni visoki uzvanici. Postao sam dobar prijatelj i sa šefom službe Nadzora i zaštite Stjepanom Sušac i drugima koji su bili suradnici na  Velikom i Malom Brijuni gdje smo davali dežurstva tokom turističke sezone punih 18 godina. Svakako da u minulim godinama ne mogu zaboraviti brojne prijatelje i danas bivše zapovjednike kao što je bio Krunoslav Vitelj, Slavko Tucaković i drugi. Tu su dobri prijatelji iz Mađarske Joško i Wilmos i mnogi drugi da ih posebno ne nabrajam. Bilo je i lošim trenutaka, a njih bolje se ne  sjećati, rekao nam je na kraju razgovora uz zarazni osmijeh ispod bijelog brka Petar Zglavnik-Perica.

Svoje dane ovaj uvijek pokretan i vrijedan čovjek provest će na uređenju svog vinograda na kojeg je posebno ponosan, završetku radova na objektu klijeti, a upravo se priprema izgraditi i plastenik za povrće namijenjeno za osobne potrebe. On će naći posla i onda kada ga i nema, a to je najbolji način da još dugo poživi i druži se sa starim dobrim prijateljima. Na kraju možemo mu poželjeti dobro zdravlje i dug život.

Izvjestitelj VZ Koprivničko-križevačke županije

Dragutin Rendić